Afrički patuljasti jež-African pygmy hedgehog.
Više na : www.animalandnature.com
Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi
iz obitelji Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo
bodlji. Dvije su glavne grupe ježeva: europski jež koji je zakonom
zaštićen i afrički jež, najčešće držan kao kućni
ljubimac.
Jednostavni su za držanje, nisu agresivni te ih je uz malo strpljenja lako pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju mnogo obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.
Porijeklo
Porijeklom su iz Afrike, ali žive širom Europe, Azije i na Novom Zelandu.
Smještaj
Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 10 godina.
Za kavez je bitno da bude što veći, bogato prostrt steljom kako bi jež mogao rovati i zakapati se. Unutar kaveza treba postojati mjesto za skrivanje, a to mogu biti kućice, cijevi, ili krpe pod kojom će životinjica spavati i gdje će se osjećati sigurno. Ježu treba omogućiti mnogo vježbe tijekom noći, stoga u kavez treba staviti kotač za trčanje, razne igračake i treba mu osigurati mjesta za penjanje jer su ježevi odlični penjači i vrlo brzi trkači. Preporučuje im se omogućiti i slobodno kretanje u prostorijama osiguranim od povrijeda ili mogućnosti bijega.
U kavez treba staviti dvije posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu te posudicu/pojilicu za vodu. Neki ježevi od početka ne znaju piti iz pojilice te u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom. Najviše im odgovaraju sobne temperature između 18 i 22°C. Ne treba ih izlagati niskim temperaturama kako bi izbjegli hibernaciju (zimski san).
Kako postupati sa njim
Ježa treba nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se privikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu poslasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodnim činom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, odpozadi prema naprijed do njuškice (proces koji traje tjednima), sve dok se ne prestane motati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Kada se upoznaju s vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati.Mogu se naučiti na svoj WC, o čemu u narednim bligovima.
Ishrana
Ježevi su svejedi, ali im temelj prehrane čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima i glistama. Ukoliko ste u mogućnosti ponudite im ovakav obrok.
Od voća i povrća dobro je dati endiviju, rajčicu, špinat, mrkvu, zatim jabuku, bananu, naranču, dinju, borovnice i grožđice te svaki dan dodati malo svježeg posnog kravljeg sira, kvalitetne dehidrirane ili mokre niskokalorične hrane za mačke kao i kuhano jaje.
Zdravlje
Ježevi su skloni debljanju pa im je potrebno omogućiti što više kretanja. Ukoliko primjetite da se se pojavili vanjski ili unutarnji paraziti najbolje je potražiti veterinarsku pomoć.
Jež je zdrav kada:
- živahan je noću i ima dobar apetit
- oči mu nisu suzne i krmeljave
- nokti mu nisu predugački
- ima vlažan nosić
- nema otekline ili vidljive povrede
Razmnožavanje
U prirodnim uvjetima ježevi imaju jedno, rjeđe dva legla u toku godine. Ženke nose mlade u prosjeku 35 dana. Broj mladunaca u leglu varira od 4 do 6 ježića. Mladunci se okote slijepi, odnosno zatvorenih očiju, a progledaju za 14 - 18 dana. Prestaju sisati s oko 18 - 20 dana starosti te napuštaju leglo nakon 6-tog tjedna života.
Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reagiraju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.
Više na : www.animalandnature.com
Opis:
Prosječna težina mu je oko 500 grama.Ovalnog je oblika i naspram drugih vrsta ima jako kratke udove pa mu je tijelo skroz spušteno na zemlji.Ova vrsta ima jako kratak rep.Dužina mu iznosi od 17-23 cm, kada je opušten, a kada se sklupča veličine je grapefruita.Bodljice su mu crne ili sive dok su mu vrkovi krem boje.
Ponašanje:
Ove životinjice vole samoču. Noćne su životinje pa preko noći može priječi i nekoliko kilometara.Kada nanjuše neki miris koji njima odgovara uvaljaju se u njega da ga pokupe na svoje tijelo.I dan danas nije poznato zašto to rade ali se misli da ima neke veze sa zaštitom od drugih životinja.
Pygmyi su inače svejedi ali prije svega insektojedi.Hrane se najčešće bezkralješnjacima kao što su pauci i insekti, ponekad jede i manje krajlešnjake te male količine vegetacijskog bilje. Imaju visoku otpornost na Toxine, pa su po tome i poznati jer znaju pojesti i škorpiona ili zmiju otrovnicu a da im ništa nebude.
Životni vijek im je u divljini 2-3 godine, a u zatočeništvu znaju preživjeti čak 6-10 godina zbog bolje prehrane.
Prosječna težina mu je oko 500 grama.Ovalnog je oblika i naspram drugih vrsta ima jako kratke udove pa mu je tijelo skroz spušteno na zemlji.Ova vrsta ima jako kratak rep.Dužina mu iznosi od 17-23 cm, kada je opušten, a kada se sklupča veličine je grapefruita.Bodljice su mu crne ili sive dok su mu vrkovi krem boje.
Ponašanje:
Ove životinjice vole samoču. Noćne su životinje pa preko noći može priječi i nekoliko kilometara.Kada nanjuše neki miris koji njima odgovara uvaljaju se u njega da ga pokupe na svoje tijelo.I dan danas nije poznato zašto to rade ali se misli da ima neke veze sa zaštitom od drugih životinja.
Pygmyi su inače svejedi ali prije svega insektojedi.Hrane se najčešće bezkralješnjacima kao što su pauci i insekti, ponekad jede i manje krajlešnjake te male količine vegetacijskog bilje. Imaju visoku otpornost na Toxine, pa su po tome i poznati jer znaju pojesti i škorpiona ili zmiju otrovnicu a da im ništa nebude.
Životni vijek im je u divljini 2-3 godine, a u zatočeništvu znaju preživjeti čak 6-10 godina zbog bolje prehrane.
Jednostavni su za držanje, nisu agresivni te ih je uz malo strpljenja lako pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju mnogo obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.
Porijeklo
Porijeklom su iz Afrike, ali žive širom Europe, Azije i na Novom Zelandu.
Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 10 godina.
Za kavez je bitno da bude što veći, bogato prostrt steljom kako bi jež mogao rovati i zakapati se. Unutar kaveza treba postojati mjesto za skrivanje, a to mogu biti kućice, cijevi, ili krpe pod kojom će životinjica spavati i gdje će se osjećati sigurno. Ježu treba omogućiti mnogo vježbe tijekom noći, stoga u kavez treba staviti kotač za trčanje, razne igračake i treba mu osigurati mjesta za penjanje jer su ježevi odlični penjači i vrlo brzi trkači. Preporučuje im se omogućiti i slobodno kretanje u prostorijama osiguranim od povrijeda ili mogućnosti bijega.
U kavez treba staviti dvije posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu te posudicu/pojilicu za vodu. Neki ježevi od početka ne znaju piti iz pojilice te u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom. Najviše im odgovaraju sobne temperature između 18 i 22°C. Ne treba ih izlagati niskim temperaturama kako bi izbjegli hibernaciju (zimski san).
Ježa treba nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se privikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu poslasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodnim činom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, odpozadi prema naprijed do njuškice (proces koji traje tjednima), sve dok se ne prestane motati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Kada se upoznaju s vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati.Mogu se naučiti na svoj WC, o čemu u narednim bligovima.
Ježevi su svejedi, ali im temelj prehrane čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima i glistama. Ukoliko ste u mogućnosti ponudite im ovakav obrok.
Od voća i povrća dobro je dati endiviju, rajčicu, špinat, mrkvu, zatim jabuku, bananu, naranču, dinju, borovnice i grožđice te svaki dan dodati malo svježeg posnog kravljeg sira, kvalitetne dehidrirane ili mokre niskokalorične hrane za mačke kao i kuhano jaje.
Zdravlje
Ježevi su skloni debljanju pa im je potrebno omogućiti što više kretanja. Ukoliko primjetite da se se pojavili vanjski ili unutarnji paraziti najbolje je potražiti veterinarsku pomoć.
Jež je zdrav kada:
- živahan je noću i ima dobar apetit
- oči mu nisu suzne i krmeljave
- nokti mu nisu predugački
- ima vlažan nosić
- nema otekline ili vidljive povrede
Razmnožavanje
U prirodnim uvjetima ježevi imaju jedno, rjeđe dva legla u toku godine. Ženke nose mlade u prosjeku 35 dana. Broj mladunaca u leglu varira od 4 do 6 ježića. Mladunci se okote slijepi, odnosno zatvorenih očiju, a progledaju za 14 - 18 dana. Prestaju sisati s oko 18 - 20 dana starosti te napuštaju leglo nakon 6-tog tjedna života.
Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reagiraju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.
Nema komentara:
Objavi komentar