VJEVERICA-squirrel- KAO KUĆNI LJUBIIMAC,DRŽANJE U KUĆI.

VJEVERICA-squirrel- KAO KUĆNI LJUBIIMAC,DRŽANJE U KUĆI.

Vjeverica je mala i živahna životinja iz reda glodara, siva ili smeđa krzna, čiji je rep dugačak skoro kao i cijelo tijelo.

Trebate napraviti što veći kavez, neku kućicu gdje će spavati.
Hrana: lješnjaci, orasi, sjemenke suncokreta, bućine sjemenke, kikiriki, sve neoljušteno da se zabavlja sa njima.
Orahe možda neće još moći otvoriti pa joj malo napuknite koru.
Ne davati žireve i bademe, jer imaju sastojke koji su im otrovni.
Može dobivati malo povrća, malo voća, vrlo malo tunjevine ili jajeta,jogurt, sladoled... 

Još uvijek nisu rasprostranjene kao ljubimci, ali kada ih upoznate vaša predstava o vjevericama potpuno se mijenja.Veličina im ne prelazi 8-12 santimetara kada stoje.Rep je dugačak od 10 do 15 cm. Žive oko 10 godina.Vrlo su umiljate i druželjubive pa će vas osvojiti za čas.

Ako imate dijecu vjeverica mora biti stalno u kavezu jer je izuzetno brza i može da pobjegne u sekundi.Trči 12 km na sat, a pliva 11 km na sat.Skače vrlo visoko, a vere se brzo i precizno na svaku stvar u stanu.Može se držati i na terasi jer je otporna na zimu.U slučaju da ste samac i želite životinju koja ne traži mnogo ona je idealna za vas:

ne mora da se izvodi po kiši i snijegu,

ne mora da se hrani u određeno vrijeme,

može se ostaviti sama 10 dana bez problema.

Vjeverice su IZUZETNO radoznala stvorenja.

Moraju da vide sve šta vi radite i šta se dešava u kući.

Pripitomićete ih brzo i lako samo ako imate vremena i strpljenja. 

Vjeverica je mala i živahna životinja iz reda glodavaca, siva ili smeđa krzna, čiji je rep dugačak skoro kao i cijelo tijelo. Vjeverice kojih poznajemo preko 200 vrsta, naseljavavaju gotovo sva staništa, izbjegavaju samo polarne regije i najsuše pustinje. Živi u šumama, parkovima, vrtovima. Aktivna je danju (ponekad i noću), dobro se penje i skače. U krošnjama gradi nekoliko loptastih gnijezda u kojima skriva hranu i mlade. Ne spava pravi zimski san ( povremeno se budi ). Poput ostalih glodara, vjeverice imaju četiri prednja zuba koji nikad ne prestaju rasti Vjeverica ih neprestano upotrebljava grickajući lješnjake, žir, orahe, mladice i koru drveća kako bi ih istrošila.Osim navedenog hrani se i raznim šumskim bobicama, sjemenkama i gljivama. Poznato je da sponekad zna pojesti i manje životinje poput insekata, gusjenica pa čak i malih kralježnjaka.Hrani se na način da hranu pridržava prednjim nogama, a ljusku kod orašastih plodova drobi zubima.Velike oči znače da vjeverica ima vrlo razvijeno čulo vida, što je vrlo bitno kod ovako malih sisavaca koji imaju mnogo prirodnih neprijatelja.

Vjeverice se pare jednom do dva puta godišnje. Ženke rađaju od 2 pa čak do 8 potomaka u gnijezdu napravljenom od tankih grančica i lišća.. Mladi dolaze na svijet nakon tri do šest sedmica, zavisno o vrsti. Rađaju se bez dlake, bez zuba i slijepi. Za mlade se od 6 – 10 tjedana brine ženka, nakon čega ih odbija od sise. Mladi postaju polno zreli nakon starosti od godine dana.

Dolaskom jeseni vjeverice na različitim mjestima spremaju zalihe hrane za zimu. Hranu zakopavaju na dubinu od otprilike 20 centimetara. Hranu pronalaze prema njuhu. Na neka skrovišta i zaborave tako da će nagodine na tim mjestima možda izrasti lješnjak ili neki novi hrast.

Želimo li u kući držati vjevericu, moramo se pobrinuti da nabavimo sasvim mladu životinjicu koja još sisa i nije samostalna. Do takvog ćemo mladunčeta najlakše doći u travnju ili svibnju, jer se u drugo vrijeme gotovo nikad ne kote. Samo mladunčad uzeta iz gnijezda postaje potpuno krotka i svoje staratelje smatra roditeljima.

PRIPITOMLJAVANJE I DRESURA
Vjeverica mora da se uzme od odgajivača kada ima od 2 do 4 meseca.
Može se uzeti i starija ali je potrebno duže vrijeme za pripitomljavanje.
Nikako ne kupujte uhvaćene vjeverice iz prirode,one su divlje i nepotrebno ćete izgubiti vrijeme na njima.
Počnite tako što ćete sijesti pored kaveza i pričati lagano i tiho tako da vas vjeverica upozna i shvati da od vas ne prijeti opasnost. Sluh je kod vjeverice najrazvijenije čulo.Pokušajte da ne pravite nagle pokrete kada prolazite pored kaveza ili kada stavljate hranu unutra. Poslije izvjesnog vremena, od nekoliko dana pa do nedelje, uzmite orah,lješnik ili nešto slično i držite ga strpljivo pored žice na kavezu dok vjeverica ne dođe da ga uzme.
Ne brinite, ona je toliko radoznala i alava pa će poslije izvjesnog vremena sigurno doći,budite strpljivi.

Na kraju mijeseca će uvijek dolaziti na isto mijesto čim vas vidi da prilazite kavezu.
Zapamtite da vjevericu ne dirate dok spava ili želi da bude sama.
To je prva faza obuke koja se, kod mnogih, tu i završava.
Druga faza je mnogo kompleksnija i zahtijeva vaše strpljenje i želju da vam vjeverica bude maleni prijatelj, a ne samo atraktivna životinja za prikazivanje poznanicima. Kavez morate napraviti u stanu i to najbolje na zastakljenoj terasi, ako je imate, ili u kuhinji. Poslije nedjelju ili dvije, kada vjeverica trči do ivice kaveza gdje je hranite, vrijeme je da je pustite napolje. 

Zatvorite vrata od prostorije u kojoj je kavez, naravno i prozore,ne primajte goste, ne dižite telefon, zatvorite sve rupe u koje može da se zavuče,sklonite cvijeće i sve što može da se gricka,krećite se polako i gledajte uvijek u vjevericu. Otvorite vrata od kaveza i udaljite se. Sjedite za sto ili na stolicu pored kaveza.
U krilo ili na sto stavite njenu omiljenu hranu koju koristite isključivo kada je vi lično hranite.
Kada upozna okolinu vjeverica će oprezno da priđe, uzme hranu sa vašeg dlana i pobjegne.
Zatim će doći po još i naravno sve će trpati u kesice koje ima u ustima.
Ostanite mirni i samo je posmatrajte, ne brinite, doći će vrijeme kada ćete je vući za uši ako je nevaljala ali do tada morate biti strpljivi. Sijedite i samo je posmatrajte kako istražuje prostor oko sebe, to je mnogo puta tako zabavno i smiješno nego da je jurite samo da bi je pomazili.Verujte da nećete moći da skinete oko sa nje.
Za nju je svaki novi predmet izvor zabave.
Vjeverica zna da se vrati sama u kavez,ne lovite je i ne jurite,samo ćete upropastiti sve što ste do sad uradili.

Stavite njenu omiljenu hranu u kavez, tako da je ona vidi, i ući će brzo u njega. Svaki sledeći put će to biti lakše. Vremenom će početi da se vere po vama tražeći hranu po džepovima ili u kosi ili ustima, a zatim će početi da ide za vama po čitavom stanu. Uvijek je nagradite kada mislite da je to potrebno. Ne pretjerujte sa hranom,dovoljno je svaki put po malo, jer će natrpati usta i otići negdje u ugao da polako sve pojede.
Vjeverice se povlače u kućicu čim počne da se smrkava i ostaju u njoj do zore.

Da bismo u kući držali vjevericu, potrebno je da se za to pripremimo, bilo da je namjeravamo staviti u krletku ili je pustiti da se slobodno kreće po cijeloj sobi. Na svaki način potrebna je drvena kućica dugačka i široka 30 cm te visoka 40 cm . Takva joj je kućica prijeko potrebna jer je za vjevericu prirodno da »stanuje« bilo u gnijezdu loptastog oblika što ga izgradi od grančica na drvetu ili pak u duplji drveta. Kao ulaz u kućicu služi joj okrugli otvor od približno 6 cm promjera u gornjoj trećini kućice. Pokrov mora biti čvrst, svakako pomičan, kako bismo s vremena na vrijeme mogli kućicu očistiti. U kućicu moramo staviti do 10 cm debeo sloj vunenih i drugih krpica, te suhu mahovinu za ležaj. Tu podlogu moramo mijenjati barem svakih 10 dana, osobito dok se vjeverica još ne hrani samostalno. Tek kad odraste, postaje potpuno čista što se tiče gnijezda, koje joj kasnije služi kao spremište viška hrane.
Žičana krletka treba najmanje 1 kubični metar prostora. Mora biti od žičane mreže, nikako od drvenih daščica, jer bi vjeverica pregrizla svaku ogradu koja nije od žice. U krletku treba staviti nekoliko debljih grana kako bi se životinja, kad joj se to prohtije, mogla po njima penjati, a ne da to čini samo po žičanoj mreži ograde. Dno krletke valja nasuti sitnim šljunkom ili pijeskom, koji moramo s vremena na vrijeme mijenjati. Jednako tako potrebna je plitka posudica s čistom vodom koju moramo mijenjati svakog dana. Slobodno kretanje vjeverice po cijeloj sobi svakako je za životinju ugodnije, no u tom slučaju moramo biti spremni da će se popeti na sve dostupne predmete, a osim toga i na to, da ćemo posvuda naći hrpice izmeta u obliku crnih rižinih zrnaca i “lokvice”.

 Mladunče koje još nema 14 dana moći ćemo sačuvati na životu jedino umjetnim hranjenjem. Najprikladnija je za uzgoj kojoj dužina zajedno s repom doseže veličinu muškog pedlja. Takvu vjevericu moramo 10 dana dojiti isključivo mlakim vodom razrijeđenim mlijekom. Pije ga ili pomoću plastične pipete ili iz bočice s posve malom dudicom, a hranimo je najmanje 5 puta na dan. Vodeći računa o tome koliko je mladunče napredovalo, počinjemo mu davati pecivo ili bijeli kruh namočen u mlijeko. Hranimo ga žličicom, a malene zalogaje dajemo mu ravno u njuškicu. Tako činimo sve dotle, dok se životinjica ne nauči hraniti sama. Budući da je vjeverici urođeno da se hrani glodanjem, moramo joj davati komadiće osušenog peciva te različite voćne plodove zajedno s košticama. Plodovima će ublažiti potrebu za vodom, dok će glodanjem sjemenih koštica brusiti zube i tako pojesti jezgro.

Ako se vjeverica isključivo hrani mekanom hranom, zubi će joj toliko izrasti da naposljetku više neće moći jesti. Kad vjeverica nauči jesti sama, uz voćne plodove dajemo joj i lješnjake, orahe, koštice marelica i slično. List salate ili korjenčić koristit će joj. Zimi joj dajemo svježe grančice s pupovima jablana, kruške, javora, bora ili smreke, a isto tako i češere bora ili smreke. U jesen joj dajemo i nezrele orahe zajedno s vanjskom lupinom. Takva vrsta ishrane potrebna je zbog tvari što ih sadrži hrana, a koje pospješuju probavu i sprečavaju proljeve, koji bi se javili kao posljedica ishrane s isključivo uljnatim sjemenjem.
Zapravo nema uhvaćene vjeverice koja ne bi imala buha. To su buhe koje ne prelaze na čovjeka, već jedino muče životinjicu. Zbog toga moramo odmah čim vjeverica malo poraste njezino krzno natrljati blagim insekticidom, najbolje buhačom. Čim se životinjica riješi “vlastitih” buha, u zarobljeništvu joj više ne prijeti novo okuženje. Što se tiče njezine higijene, vjeverica je vrlo čista životinja i često se “pere” lizanjem. Zbog toga moramo paziti da ne dođe u dodir s bilo kakvim štetnim kemikalijama koje bi mogla progutati.Prestrašena vjeverica može jako ugristi, pa čak i odgristi dječji prstić. Zbog toga je ne držite u kući gdje su još djeca toliko mala da ne mogu shvatiti kako tako mala životinjica ne podnosi nikakvo “gnjavljenje” i prisiljavanje.

 OHHH.